Pul Matetićevega ognjišća 7

Ustanova Ivana Matetića Ronjgova, osim vrednovanja, očuvanja i promicanja baštine domaćega kra­ja, pogotovo one glazbene, Matetićeve, godinama uz dje­latnu pomoć autora okupljenih u svojoj Čakavskoj ka­tedri svjedočila o životnosti i živosti poetskoga čakavskog izraza. Tih dvadesetak godina „pul Matetićevega ognjišća“ (prva se knjiga pojavila 1991. godine), oknjiženih do danas u sedam knjiga, pruža nam dragocjen uvid u bogatu čakavsku književnu produkciju u ovo postžerveovsko doba. Tu pre­poznajemo niz uglednih autora prepoznatljivog opusa koji su stvarali u glavnim tokovima ili bar na marginama poetike, danas to zacijelo možemo ustvrditi, jednoga od najvećih čakavskih pjesnika dvadesetog stoljeća. No, ujedno smo bili sve više u prilici i upoznati se s novim poetskim iskustvima i poetikama uglavnom mlađih autora. Uz autore koji su svakim svojim novim tekstom zapravo potvrđivali svoj poetski credo i na neki način svoj status, sve je više priloga bilo i onih koji su propitivali kako tradiciju iz koje potječu i na koju se naslanjaju tako i mogućnosti vlastitoga (čakavskoga) izričaja. Supostojanje tekstova u knjigama Pul Matetićevega ognjišća iz pera zrelih autora i onih koji su na tragu poetske zrelosti uvijek su govorila o otvorenosti samoga projekta, u kojem su raznovrsnost i raznolikost priloga i autora jedna od bitnih odlika.

Urednik: Ljubomir Stefanović