Suhe suzi

Ova, druga knjiga Jadranke Cetina, Suhe suzi svojevrsni je nastavak na knjige Mlekarice (od Drenovi do Mošćeničke Dragi) koju 2011. potpisuje s Dušom Slosar-Cernjar, kao jednu od najljepših knjiga zavičajne literature našeg sjevernojadranskog primorja.
Nesumnjivo kreativno zaljubljena u svoj zavičaj, autorica nije popustila lokalpatriotskoj idiličnosti, melankoličnome žalu za prošlim, za nonićima, zidićima, besedama koje senepovratno gube, ustupajući mjesto, ne samo štokavizmima već i sve više anglizmima.
Što se evidentno očituje u leksičkom i morfološkom smislu, u kojem se ruše osnovne jezične postavke naše čakavštine, ali i standardnoga našega zajedničkog hrvatskog jezika štokavske osnovice.
Suhe suzi možemo svrstati grubo formalno u zavičajno-biografski ili biografskozavičajni žanr, što ona nesumnjivo i jest. Ali i mnogo više od toga. Štoviše, po mnogim svojim značajkama ova knjiga ulazi u svijet usmenosti, govorenoga jezičnoga izraza, u kojem su motivsko-tematska, posebno stilsko-izražajna sredstva bitno drugačija nego u pisanome jezičnom izrazu, ili, najšire rečeno, u pisanoj književnosti. Iako nije bila namjera autoričina, tražiti književnoumjetnički izraz od svojih sugovornica i sugovornika, po mnogim elementima možemo pronaći u govorenjima ovih Kastavaca prekrasnih stilema i metafora, imanentnih (i) kastavskoj čakavštini i ljudima koji ju stvaraju, čuvaju i obogaćuju.
Knjiga sadrži razgovore autorice s takozvanim malim ljudima, koji jesu bili sudionici i velikih, presudnih zbivanja u našoj nacionalnoj povijesti, ali daleko od „slave“ i novinskih naslova.
Svaka životna priča svakog autoričinog sugovornika/sugovornice itekako je zanimljiva što bi nas moglo uvesti u mnoge meandre ovog našeg primorskog, kastavskog težačkog življenja i što nam, ovom knjigom, sva ta sjećanja, i priče fiksira u tiskani nezaborav. Osim tog historijsko-zavičajnog faktografskog aspekta, vrijednost ove knjige jest u autoričinom
odnosu, prvenstveno prema kazivačima, a potom i građi koju je prikupila bez ikakovih intervencija u skupljene iskaze.

Urednica: Doris Brusić