Dih

Đurđa Grujičić nam je ovom knjigom razbila svoj šparnik u kojem bivaju cekini, da ti njeni cekini bljesnu punim sjajem na radost svih nas čitalaca. I neće baš biti tako da u škabelinu sa sakramentima samo ona vidi dušu ka hapti. Sva je njena hapteća duša dobila puno priznanje u ovom njenom izvrsnom poetskom izrazu.

Ni mi, domaći, takozvani autohtoni govornici, nismo ponekad svjesni svih mogućnosti koje nam pruža naš domaći zajik. Đurđa nam je svojim pjesmama pokazala nove dragocjenosti iz redundancije – zalihosti, svake čakavske riječi, svakog, pa i najobičnijeg stiha, što pod perom vrsne i iskrene pjesnikinje postaju vrijedna poezija u jezičnom trojedinstvu hrvatske književnosti. Svoje vrsno pjesničko umijeće autorica je samo obogatila ovim našim domaćim elementima, obogaćivanje je bilo uzajamno na leksičkom, prozodijskom i stilskom planu. Suvišna su pitanja što je čije, tko je tko, tko je odakle, ova zbirka jest rezultat koji će u nekim budućim književnostilskim analizama biti pomnije vrednovan u bogatoj produkciji čakavske književnosti. (Iz Pogovora mr. sc. Branka Kukurina)

Knjigu je uredila Vlasta Sušanj Kapićeva, dok se za izvršnog urednika potpisuje mr. sc. Branko Kukurin.